HDD – tehnologija koja još uvijek ima svoju svrhu

HDD (Hard Disk Drive) klasični je tvrdi disk koji podatke pohranjuje na magnetske ploče. One se okreću velikom brzinom, dok posebna glava čita i zapisuje podatke na njihovu površinu.

Problem nastaje kada računalo mora pristupiti velikom broju datoteka raspoređenih na različitim dijelovima diska. Glava se mora fizički pomaknuti, a ploča okrenuti do odgovarajućeg položaja. Svaki takav postupak zahtijeva određeno vrijeme.

Pojedinačno se ta kašnjenja mjere milisekundama, ali kada operacijski sustav istovremeno pristupa tisućama datoteka, razlika postaje itekako primjetna.

Zato računalo s HDD-om može djelovati sporo čak i kada ima sasvim solidan procesor i dovoljno radne memorije.

Ipak, HDD nije nestao s tržišta, niti će tako skoro. Njegova najveća prednost ostaje cijena po gigabajtu prostora, osobito kod diskova velikog kapaciteta.

Za pohranu fotografija, filmova, sigurnosnih kopija i arhivskih podataka kojima se ne pristupa često, HDD je i dalje racionalan izbor. Koristi se i u NAS sustavima, odnosno uređajima za mrežnu pohranu podataka, gdje je velik kapacitet često važniji od brzine pojedinačnog diska.

SSD – zašto računalo s njim radi osjetno brže?

SSD (Solid State Drive) umjesto magnetskih ploča koristi NAND flash memorijske čipove. Budući da nema mehaničkog pomicanja glave ni rotacije ploča, podatcima može pristupati znatno brže.

Najveća prednost SSD-a pritom nije samo visoka brzina prijenosa podataka, nego i izuzetno kratko vrijeme pristupa pojedinačnim datotekama.

Upravo se zato prelazak s HDD-a na SSD toliko osjeti u svakodnevnom korištenju.

Operacijski sustav može se brže pokrenuti, aplikacije se otvaraju uz manje čekanja, a računalo je odzivnije kada istovremeno izvršava više zadataka. Razlika je posebno izražena kod starijih računala koja još uvijek koriste HDD kao sistemski disk.

SSD donosi i druge prednosti. Radi bez mehaničke buke, otporniji je na udarce tijekom rada i u pravilu troši manje energije, što može biti korisno kod prijenosnih računala.

No, nisu svi SSD-ovi jednako brzi.

SATA ili NVMe SSD – što zapravo znače te oznake?

Na tržištu se najčešće susreću SATA i NVMe SSD-ovi. Oba koriste flash memoriju, no razlikuju se po načinu komunikacije s računalom.

SATA SSD koristi sučelje izvorno razvijeno za klasične tvrde diskove. Njegova brzina sekvencijalnog čitanja u pravilu doseže približno 550 MB/s, što je višestruko više od brzine klasičnog HDD-a. Takav SSD može biti odlična nadogradnja starijeg računala. Čak i bez zamjene procesora ili radne memorije, korisnik može dobiti osjetno brži i ugodniji rad.

NVMe SSD koristi komunikacijski protokol razvijen za moderne uređaje za pohranu, najčešće putem PCIe veze. Time se uklanjaju ograničenja SATA sučelja i omogućuju znatno veće brzine prijenosa.

Primjerice, brži PCIe 4.0 NVMe SSD-ovi mogu postići brzine čitanja oko 7.000 MB/s, dok pojedini PCIe 5.0 modeli prelaze 14.000 MB/s. To zvuči impresivno, ali znači li da je računalo s NVMe SSD-om koji postiže 7.000 MB/s gotovo trinaest puta brže od računala sa SATA SSD-om brzine 550 MB/s? Ne. Barem ne u većini svakodnevnih zadataka.

SATA vs. NVMe SSD – usporedba

Zašto brži SSD ne znači uvijek jednako brže računalo?

Deklarirane brzine SSD-ova najčešće predstavljaju sekvencijalno čitanje ili pisanje, odnosno prijenos većih količina podataka u idealnim testnim uvjetima. Međutim, svakodnevni rad računala ne sastoji se samo od kopiranja velikih datoteka. Kada otvarate internetski preglednik, pokrećete Word ili pregledavate fotografije, računalo često pristupa velikom broju manjih datoteka. U takvim situacijama važni su i vrijeme pristupa podatcima, procesor, radna memorija te način na koji je program napravljen. Zbog toga razlika između HDD-a i SATA SSD-a može biti ogromna, dok je razlika između SATA i vrlo brzog NVMe SSD-a pri otvaranju jednostavnijih programa često mnogo manja nego što sugeriraju brojke

S druge strane, kod prijenosa velikih datoteka, obrade videa visoke rezolucije ili rada s velikim projektima, prednosti brzog NVMe SSD-a mogu biti znatno izraženije. Drugim riječima, najbrži disk na papiru nije uvijek i najisplativiji disk za konkretno računalo.

M.2 nije isto što i NVMe

Još jedna česta zabuna odnosi se na oznaku M.2. M.2 označava fizički format SSD-a, odnosno njegov oblik i način ugradnje. Takvi diskovi nalikuju malim izduženim pločicama koje se ugrađuju izravno na matičnu ploču.

NVMe, s druge strane, označava komunikacijski protokol.

Zato nije svaki M.2 SSD ujedno i NVMe SSD. Postoje i M.2 SATA modeli koji, unatoč drukčijem obliku, imaju brzinska ograničenja SATA sučelja.

Prije kupnje zato nije dovoljno provjeriti ima li računalo M.2 utor. Potrebno je utvrditi podržava li taj utor SATA, NVMe ili obje tehnologije, kao i odgovarajuće dimenzije diska.

Ta je provjera posebno važna kod nadogradnje prijenosnih računala.

Koliko traju SSD i HDD diskovi?

Pitanje dugotrajnosti često se pojavljuje pri odabiru diska, ali jednostavnog odgovora nema. HDD ima mehaničke dijelove koji se s vremenom mogu istrošiti, a posebno je osjetljiv na udarce tijekom rada. SSD nema pokretnih dijelova, ali njegova flash memorija ima ograničen broj ciklusa zapisivanja. Zato proizvođači često navode TBW (Terabytes Written), vrijednost koja označava deklariranu izdržljivost zapisivanja podataka. To ne znači da će SSD prestati raditi čim dosegne navedenu vrijednost, nego da je riječ o važnom pokazatelju njegove projektirane izdržljivosti i često jednom od uvjeta jamstva.

Za većinu kućnih i uredskih korisnika kvalitetan SSD može pouzdano raditi godinama. Ipak, ni SSD ni HDD nisu zaštićeni od iznenadnog kvara. Zato važni podatci uvijek trebaju imati zasebnu sigurnosnu kopiju, neovisno o vrsti diska.

SSD vs. HDD – ključne razlike na jednom mjestu

Isplati li se zamijeniti HDD SSD-om?

Ako starije računalo koristi HDD za operacijski sustav, zamjena SSD-om jedna je od nadogradnji koju vrijedi prvu razmotriti. Razlika može biti vrlo primjetna: sustav se brže pokreće, programi se lakše otvaraju, a čekanje pri svakodnevnom radu može se znatno smanjiti. Naravno, SSD ne može riješiti svaki problem. Ako računalo ima premalo radne memorije, preslab procesor ili druge hardverske poteškoće, zamjena diska neće ukloniti sva usporavanja. Ipak, kod računala čije performanse ograničava upravo HDD, prelazak na SSD može produljiti njegovu korisnu upotrebu. Prije nadogradnje potrebno je provjeriti kompatibilnost, raspoloživ prostor za ugradnju i mogućnost prijenosa operacijskog sustava i podataka.

Koji disk na kraju odabrati?

Za većinu korisnika koji danas kupuju novo računalo SSD je logičan izbor za operacijski sustav i programe. Pruža brzinu i odziv koji su postali standard modernog računalstva.

Ako je riječ o starijem računalu, SATA SSD može biti vrlo isplativa nadogradnja. Kod novijih računala koja podržavaju NVMe, taj je format često bolji izbor, osobito kada je cjenovna razlika mala.

HDD, međutim, i dalje ima važnu ulogu kod pohrane velikih količina podataka. Nema mnogo smisla plaćati vrhunske brzine NVMe SSD-a za arhivu fotografija ili filmova kojoj pristupate tek povremeno.

U stolnim računalima praktična može biti i kombinacija obiju tehnologija: SSD za sustav i programe, a HDD za dodatnu pohranu.

Na kraju, najvažnije nije koliko je disk brz u idealnim testnim uvjetima, nego koliko njegove performanse odgovaraju načinu na koji koristite računalo.

Jer najbolja nadogradnja nije uvijek ona s najvećim brojkama, nego ona čiju ćete prednost zaista osjetiti.

U HGSPOT ponudi istražite SSD i HDD diskove različitih kapaciteta i odaberite rješenje koje odgovara Vašem računalu i načinu korištenja.